Narodna medicina puna je ljekovitih pripravka od ovog sastojka. Ova biljka liječi sve najčešće zimske tegobe: dišne, upalne, urinarne…
Zimzeleni grm iz porodice čempresa. Ima ga posvuda, jer se prilagođava svim vrstama tla i nadmorskim visinama.
Druga imena su: brinje, borovica obična, fenja, kleka, smreka, šmrika, smrič, venja.
Sušena borovica se koristi za dobivanje raznih rakija i poznati je sastojak đina.
Zdrobljenim zelenim bobicama mažemo kožne lišajeve, razna ispupčenja na koži, kraste, čireve, otekline. U kulinarstvu borovica se rabi kao začin i konzervans. Prije su u kobasice umjesto papra stavljali zrnca borovice. Granama borovice se dimilo meso.
Nakon što se plodovi uberu, suše se u tankom sloju na suhom i prozračnom mjestu. Plod se ne smije se sušiti na suncu i umjetnoj toplini.
Iglice i vrškovi granja sabiru se u proljeće. Suše se i koriste se kao dodatak čajevima.
Sirup od borovice
– 500 g borovica
– 3 l vode
– med
Borovice kratko prokuhati u vodi. Nakon toga plodove zgnječiti, još jednom prokuhati, dodati vode po potrebi. Prokuhanu masu protisnuti kroz sito i kad se ohladi dodati meda toliko da nastane sirup.
Sirup punimo u staklenke sa širokim grlom.
Doziranje: djeca uzimaju tri puta po jednu čajnu žličicu, sat prije obroka, a stariji dvije čajne žličice, sat prije obroka, tri puta dnevno.
Onaj tko želi imati borovicu u svojem vrtu ili voćnjaku, treba imati muško i žensko stablo. Da biste znali koje stablo imate, najbolje je borovicu razmnožiti izdancima biljke za koju znate koja je.
Muška stabla su viša dok, ženska ostaju grmolika i, naravno, žensko stablo nosi plodove. Raste vrlo sporo, ali može doseći visoku starost. Zanimljivo je da se na istoj grani borovice mogu naći zrele bobe kao i one koje će sazreti tek iduće godine.
Duž jadranske obale raste šmrika, smrič, mediteranska biljka i srodnik borovice. Njezini plodovi crvenkasto-smeđi.
Izvor: gazdarica.com